Japanska poezija

Japanska je poezija mnogo širi pojam (područje) nego što ga ovdje pokušavam prikazati. Onima koje to istinski zanima, najtoplije preporučam knjigu V. Devidea "Japanska haiku poezija"! (I inače je poželjno bar početno poznavanje zen-budizma). Ovdje, bez ikakvih pretenzija, dajem tek kraće opise onih oblika u kojima sam se i sam okušao: haiku/senryu, haiga, haibun.


HAIKU/SENRYU [primjeri]

Vjerujem da haiku nije potrebno posebno predstavljati, pošto je to vjerojatno najrasprostranjeniji oblik Japanskoga pjesništva, često i prva asocijacija na spomen Japanske poezije pada baš na haiku. U lirskom tekstu duljine 17 slogova (onoga što su slogovi u Japanskom - u ne-Japanskim jezicima ta metrika nije tako čvrsta), koji je najčešće podijeljen u tri stiha i prati slogovni obrazac 5-7-5 (no, može sve biti i u jednome stihu!) pjesnik pokušava dočarati jedinstveni trenutak doživljen u dodiru s prirodom, sažimljući opće, kozmos, u konkretan komadić pojavnosti, ili se pak saživljuje, stapa s tim komadićem, često lucidno otkrivajući (pridodajući?) čitav niz asocijacija koje potiče taj prizor. Tradicionalni haiku traži i uporabu riječi (kigo) koja upućuje na godišnje doba. Ta riječ nije uvijek obavezno prisutna!

Potpuno isti oblik ima i senryu, tako da je na prvi pogled teško razlučiti haiku od senryu. No ipak postoji fina razlika među njima: dok je haiku orijentiran ka prirodi i pjesnikovom neposrednom doživljaju prirode, težeći ka objektivnosti opisa i neumiješanosti pjesnika u prizor, senryu se više bavi pjesnikovim unutrašnjim životom, često manje ili više otvoreno, subjektivno izražavajući njegov stav prema temi pjesme.

S obzirom da mi je izravni dodir s prirodom prilično onemogućen (III kat bez lifta), većinu bi se mojih pjesama moglo svrstati u senryu, no ja se ne zamaram tom klasifikacijom. Gledam malo dalje (ili malo bliže – ha, sve je relativno!), pa jednostavno oboje krstim "duhotvorine"! Razliku povlačim jedino između pjesama koje su možda odveć osobne, potaknute LIS-om - koji je sam po sebi dovoljno bizaran da ga je teško shvatiti, pa tako i duhotvorine o njemu – od općeshvatljivih (nadam se). Budući da sam se haikuom počeo baviti pišući upravo ove prve (pokušavajući prijateljima, koji su također preživjeli moždani udar, opisati kako se osjećam), navodim ipak i nekoliko njih...

Mnijem da ne bi ovdje bilo zgorega upozoriti: odveć se često svakojake kratke forme pjesništva i stihoklepstva (aforizmi, grafiti, naročito šaljive ili podrugljive nakupine stihova s rimom ili bez nje) olako etiketiraju, najčešće zbog nedovoljnog poznavanja te forme ali katkad i zlonamjerno, kao "haiku", degradirajući svojom grubošću i nepriličnošću tu nježnu i plemenitu vještinu! Apeliram na štioce ovih redaka da pri susretu s rečenom pojavom (ili ako se možda nađu u prilici stvoriti ju) prizovu u svijest ovaj pažnjoskret i ograde se od nepromišljenog omalovažavanja!... (Lijepo molim da me se krivo ne shvati! Nipošto nisam protivnik humora! Dapače – i sam često rabim sarkazam u svojim duhotvorinama, premda to i nije tipično za haiku! Ako postoji namjera unijeti izvjesnu dozu humora – to je skroz u redu, no namjerava li se krajnji ishod nazvati "haiku" mišljenja sam da se treba barem držati konvencija!

HAIGA [primjeri]

Pojednostavljeno govoreći, haiga je kombinacija haiku pjesme (poželjno napisane vlastoručno, naravno - ili vlastočelno) i likovnog djela koje ju ilustrira. Nešto poput "Tekst napisao:... Glazbu napisao:..." U principu, najčešće je to kantautorski rad, tj. pjesnik ujedno i sam ilustrira svoju umotvorinu. No, ni rad u paru nije rijedak! Crtanje/slikanje mi ide dosta teško i rezultati baš i nisu nalik prvotnome naumu, no manipulirati (capipulirati?) gotove fotke e, to već može! Prije udara sam se bio bavio, amaterski, fotografijom, čak prilično intenzivno digitalnom obradom fotki, tako da mi tehnologija nije strana. Kako sam nisam mogao baratati foto-aparatom, trebao sam za eksperiment uzeti neku pogodnu gotovu fotku. Srećom, jedan moj prijatelj (s kojim sam slučajno, krajem '70.-ih, i pravio prve fotografske korake) odlučio je svoje fotografije i objavljivati (na internetu), pa sam ja njih par iskoristio i obradio!... Nipošto mi nije bio cilj naglasiti da su originali tobože loši ili nedorečeni! Naprotiv! Samo sam ih pokušao komentirati na ponešto neuobičajen način. Zapravo, razmišljajući o jednoj njegovoj fotki sam se i odlučio na eksperiment s haigom!

HAIBUN [primjeri]

Komad proznoga teksta (od 1 rečenice do čitavog odlomka, pa i više njih) kojim pjesnik opisuje kakvu situaciju. Takav opis zaokružuje, komentira, poentira jednim ili više haiku/senryu. Moguće je imati više takvih uparenih cjelina unutar jednog haibuna.