caverna magica

NAPOMENA glede naziva:

Iako sve slike u ovome albumu imaju svoje ime, naziv čitavog projekta je posveta istoimenom muzičkom albumu Andreasa Vollenweidera iz 1982., koji je snažno obilježio moju mladost.

 

Kad smo preselili u Novi Jelkovec, došli smo u potpuno nov stan - bio sam prvi stanovnik svoje sobice. Mala je, jednostavna, u međuvremenu asketski namještena (tek stvari neophodne za moje svakodnevno funkcioniranje u materijalnom životu - bolnički krevet, invalidska kolica, osobno računalo sa zidnim stalkom za monitor i ormarić za moje krpice a na kojem stoji fotoaparat s robotiziranim stalkom), volim je zvati pustinjačkom spiljom! Isprva su potpuno prazni bijeli zidovi vapili za ispunjenjem. U jeku razmišljanja o ukrašavanju tih zidova slikama, fotografijama ili teglama s cvijećem, ljetno obilje pelargonija i klinčića na vanjskoj prozorskoj dasci, kombinirano sa susjednim zgradama te mnoštvom automobila parkiranih pred našom zgradom (stan je u prizemlju) ponudilo je rješenje za te dvojbe! Ubrzo se pokazalo da ti osnovni preduvjeti omogućavaju prekrasan fenomen, koji uz to može i prenijeti (zahvaljujući fotografiji - ne samo mene) u neku drugu dimenziju, paralelni svijet koji donekle čudesno podsjeća na onu realnost izvan spilje, ali s izvjesnim odmakom (svaka sličnost s Platonom nenamjerna ali dobrodošla)! Naime:


Ljetno sunce sja pod određenim kutem i odbija se od vjetrobrana tih parkiranih automobila kroz cvijeće na objema prozorskim daskama ravno u moju spilju (često i sa više njih istovremeno - višestruki izvor svjetla) – ocrtavajući prekrasne sjenoslike na praznim zidovima! Kako je prozor okrenut ka sjeveru, taj light-show mogu motriti tijekom čitavoga dana (naravno – sunčanoga), kako prati sunčev hod: prijepodne na zapadnom zidu, oko podneva na južnom (budući da je iza mene, tada ga mogu vidjeti jedino ravno ležećki, ili pomoću fotića - ako pan/tilt-stalak radi) i istočnom popodne! Tu je i zgrada knjižnice, 100-tinjak m istočno, koja je skroz ostakljena i reflektira predvečer svjetlost zalazećeg sunca, praveći tako ponovo i šare na zapadnom zidu moje sobe!...


Kako već spomenuh ranije, fotić je stalno bio pripravan za snimanje posjetilaca ili cvijeća koje donesu oni ili mama. Tako sam, čim otkrih ovaj fenomen, oduševljeno snimio nekoliko tih sjenoslika i smislio postupak njihove naknadne dorade (s ciljem pojačavanja preslabih kontrasta te toniranja), a kad sam uočio pravilnost/učestalost njihova pojavljivanja, razvio se novi projekt (koji i dalje traje), koji nije toliko fotografski, koliko fotografički! (te slike nazivam 'fotografizirani sjenopisi')...


Većinu je tih sjenopisa moguće vidjeti na deviantartu, facebooku i, naravno na fotozinu (također obustavljeno), no dobar dio njih je predstavljen i ovdje, u cm-galeriji!


1.1.2012. je kolekcija od četiri fotografizirana sjenopisa iz projekta 'Caverna magica' osvojila grand-prix na novogodišnjoj izložbi Fotokluba Split. Nedugo nakon toga (siječanj 2012.) taj sam projekt sažeo u kratkome slideshow-pregledu cm1:

fotografizirani sjenopisi što uslijediše 2012., 13. i 14. sažeti su u slideshow-pregledu cm2:

Bonus:

Tijekom razvijanja projekta, intezivirao se i moj interes za time-lapse fotografiju tj. video. Što je dovelo do usputnog pravljenja više filmića od kojih nekoliko možete pogledati i ovdje: